Poremećaj izlučivanja u detinjstvu , ako je u pitanju mokrenje, nazivamo enureza (nevoljno mokrenje). Enureza moze biti noćna i dnevna. Takođe, ukoliko dete nikada nije uspostavilo kontrolu nad mokrenjem, naziva se primarnom enurezom. Ukoliko već jeste uspostavilo kontrolu nad mokrenjem, a zatim ponovo počelo da se nevoljno umokrava, nazivamo sekundarnom enurezom. Da bi se zakljucilo da je u pitanju enureza, potrebno je da se zadovolje i drugi kriterijumi: da je dete staro više od 5 godina, da su u pitanju normalne intelektualne sposobnosti, kao i da nema organskog uzroka.
U uzrastu od 5 do 10 godina oko 5% dece ima ovih teđkoća i češće je kod dečaka. Kod oko 40% dece sa ovom tegobom, bar jedan od roditelja je imao enurezu.
Na pojavu enureze mogu uticati ,ali nisu odlučujući uzroci ili uslovi, sledeća stanja: stres, disfunkcionalnost porodice, razvod, zanemarivanje… kao i suviše rano obučavanje sedenja na noši. Tretman može biti u vidu bihejvioralne terapije, psihosocijalne podrške i terapije medikamentima.
Kako deca često neravnomerno napreduju i sazrevaju, može se dogoditi da se kontrola nad mokrenjem odloži za nesto kasniji period od očekivanog, što ne znači da je u pitanju enureza. U svakom slučaju, stavljanje akcenta na tu temu i opterećivanje deteta neće dati dobre rezultate, naprotiv, može dodatno podstaći napetost deteta.
Bitno je pratiti navike deteta, da li pije i jede pre spavanja, da li redovno pre spavanja ide u toalet. Neprijatnost se može smanjiti ako se prati i zna vreme umokravanja i dete se u tom periodu povede da mokri. Takodje, uvek je od koristi razmotriti skorašnje događaje iz života deteta, da li je bilo incidenata, stresnih ili traumatskih situacija. O tome je potrebno pažljivo, ali otvoreno razgovarati i eventualno potražiti pomoć stručnjaka. Posebnu težinu imaju događaji i stanja koja produženo traju, a uzrokuju neprijatna osećanja, nesigurnost, nemoć, neizvesnost, strah i to ne samo za dete, već i za roditelje. Deca nepogrešivo detektuju i osećaju promenu u ponašanju roditelja. Oslušnite da li je dete revoltirano i pokazuje na taj način negodovanje na neku aktuelnu temu u porodici.
Veoma je važno da dete ne krivite, ne kažnjavate, niti ponižavate ruganjem zbog ove teškoće, iako ove manifestacije nevoljnog mokrenja doživljavate kao “bezobrazluk”, “inat”, “provociranje” i “traženje pažnje na nedekvatan način”.
Saradnik PU Koloseum
psiholog – psihoterapeut, Gorda Božović