privatni vrtić koloseum • Milana Rakića 125g (ugao sa Murmanskom) Beograd, Zvezdara / Mirijevo • upis cele godine

Home Blog Samopouzdanje kod dece

Samopouzdanje kod dece

Samopouzdanje

Koncept samopouzdanja počinje da se razvija u najranijoj fazi života. Od početka beba uči reakcije i način viđenja sebe u odnosu na druge ljude. Sa osamnaest meseci dete već ima jasnu viziju o sopstvenom drugačijem i specifičnom identitetu. Dalje formiranje pojma o sopstvenom „ja” je rezultat procesa socijalizacije. Primarni pojam o sebi dete stiče u svojoj porodici, kroz odnose sa roditeljima i ostalim članovima porodice, kroz identifikaciju sa njima, kroz pohvale, pokudei očekivanja koje čuje od roditelja.

Sledeća grupa u koju dete stupa je predškolska ustanova, u kojoj vaspitači i druga deca predstavljaju „značajne druge” osobe, pod čijim uticajem se razvija samopouzdanje. Dete uči ono što drugi govore o njemu, i to najbolje uči ono što doživljava kao pohvalu, kao pozitivnu informaciju. Već u drugoj i trećoj godini može se primetiti da deca u igri primenjuju na sebe ocene koje su čula od roditelja.

Deca sa samopouzdanjem imaju osećaj unutrašnje vrednosti, koji im pomaže da spremno dočekuju izazove i rade kooperativno sa drugima. Kada deca ne razvijaju samopouzdanje, imaju tendenciju da se fokusiraju na promašaje umesto na uspehe, probleme umesto na izazove i teškoće umesto na mogućnosti. Dete mora da zna da roditelji i vaspitači brinu o njemu i da ga prihvataju, pa čak i kada ne odobravaju njegovo ponašanje.

Samopouzdanje omogućava deci predškolskog uzrasta da prilikom rešavanja zadataka imaju osećaj postignuća. Na taj način razvijaju osećaj odgovornosti i poverenje u sebe, što dovodi do zdravog i stabilnog samopouzdanja. Predškolci sa zdravim samopouzdanjem sebe vide pozitivno, zadovoljni su sobom i imaju pozitivan pogled na život. Ova deca imaju tendenciju da budu fleksibilna i spremna da preuzmu rizik.

Predškolska deca koja imaju nizak nivo samopoštovanja imaju negativnu sliku o sebi i nedostatak poverenja u sebe i svoje mogućnosti. Ona zavise od drugih i njihove pomoći da ostvare zadatke, imaju osećaj frustracije i nemaju toleranciju kada se stvari ne odvijaju na način kako su ona to zamislila.

Osećaj samopouzdanja je najveći kada dete pokuša učiniti nešto što mu je teško, jako se oko toga potrudi i tada, nakon više pokušaja, uspe. Tada se javlja ideja: Ako se zaista potrudim, mogu uspeti. To je tipičan način razmišljanja samopouzdanih ljudi. Zato moramo omogućiti deci da dožive uspeh. Moramo ih dovoditi u različite situacije kako bi otkrila u čemu su dobra. Deca uče i razvijaju se pokušavajući učiniti nove stvari. Za to im je potreban podsticaj i ohrabrenje. Moraju naučiti da ne mogu doživeti uspeh ako ne pokušaju i da je normalno da će nekad uspeti, a nekad ne.

Samopouzdanje ima manje uspone i padove kako dete odrasta. Često se menja i prilagođava zato što je uslovljeno detetovim iskustvom i novim saznanjima. Zato je dobro biti svestan znakova, kako zdravog samopouzdanja, tako i onog koje se ne može definisati kao zdravo.
Posvetite se svom detetu, imajte dovoljno vremena za njega i informišite se, ali nemojte se libiti kada smatrate da dalje ne možete sami da potražite pomoć stručno lica.

Mogući razlozi za nisko samopouzdanje kod deteta:

Zlostavljanje kod kuće ili u okruženju
Roditeljske svađe
Manjak ljubavi i pažnje u porodici
Nedovoljno provođenje vremena sa detetom
Nedavanje podsticaja i podrške

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


Kontakt